AMMZakon o privrednim društvima i koje su ključne manjkavosti koje otežavaju njegovu primjenu i poslovanje
Zakonom o ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju…(Sl list CG br 7/07) koji se primjenjuje od 01.05.2010. godine, Crna Gora se opredijelila da će svoje zakonodavstvo uskladiti sa zakonodavstvom EU, što je i rezultiralo dodatnim normiranjem dosadašnjih zakonskih rješenja i uvođenjem novih instituta u tekst zakona.
Upravo posljedica usklađivanja sa zakonodavstvom EU čini odnosni Nacrt znatno obimnijim, u odnosu na važeći (sada 347 članova umjesto 98 članova u prethodnom zakonu), što svakako doprinosi i kvalitetnijim zakonskim rješenjima.
Radi se o veoma važnom propisu za privredu Crne Gore, koji je dugo vremena bio u fazi pripreme. Kao nedostatak, odnosno otvorena pitanja koja je zakon normirao je i nesaglasje naziva sa sadržinom.
Npr. sam naziv zakona podrazumijeva organizaciju privrednog društva, kao pravnog lica. S tim u vezi, iako je i prethodni zakon obuhvatao preduzetnike, novim zakonom je dodatno normiran ovaj način poslovanja, iako preduzetnik nema status pravnog lica.
Ovo navodim, jer se radi o jednostavnom obliku organizovanja, koji bi mogli posmatrati odvojeno od pomenutog zakona, eventualno i postojanje posebnog propisa koji bi regulisao ovaj vid obavljanja djelatnosti, što je po mom mišljenju, dobro rješenje. Takođe, razvoj privrede treba posmatrati i kroz razvoj preduzetništva, u cilju smanjenja nezaposlenosti i sive ekonomije.
Jedan od ciljeva donošenja novog Zakona o privrednim društvima tiču se obavezivanja pravnih lica da svoje poslovanje usklade sa novim Zakonom, pod prijetnjom sankcije, ukoliko to ne urade u zakonom definisaniim rokovima. Na ovaj način, pretpostavka je da je zakonodavac ovakvim zakonskim rješenjima imao za cilj da „očisti“ registar privrednih subjekata od onih kompanija koje posluju samo na papiru, a ne bave se onim zbog čega su osnovana-privrednom djelatnošću.
Svakako da je uvođenjem novih instituta koji ranije nijesu bili zakonom propisani zakonodavac imao za cilj omogućavanje organizacije poslovanja na novi način (npr. prokura, definisanje novih obaveza i odgovornosi, zastupanje društva i sl.).
Manjkavosti, odnosno nemogućnost primjene u praksi, je norma koja propisuje da korišćenje pečata nije obaveza privrednih društava. Međutim, set ustaljenih načina poslovanja ne omogućava u praksi da bez pečata završite neku radnju, jer je isti zahtjevan od druge strane u nekom pravnom odnosu (ovjera kod notara, uplata kod banke, i sl.).
Dalje, preimenovanje tzv. poslovnih jedinica u tzv. podružnice i obaveza naziva „Podružnica“ nije adekvatan našoj terminologiji, te smatram da je zakonodavac mogao naći terminološki prihvatljivije rješenje.
Ukoliko imamo u vidu najviše zastupljeni oblik organizovanja privrednih društava – Društva sa ograničenom odgovornošću, izjednačavanje u primjeni odredbama koje se tiču Akcionarskog društva, u praksi dovodi do nerazumijevanja vlasnika ovih kompanija i njihovih zakonskih obaveza, iako je slična norma bila i u prethodnom zakonu.
Naime, pod pretpostavkom da većina akcionarskih društava ima stručne službe i mogućnosti eksternog angažovanja stručnih konsultanata, to često nije slučaj sa vlasnicima DOO-a, što je i u prethodnom periodu rezultiralo raznim propustima vlasnika ovih kompanija da izvrše neku zakonom propisanu radnju.
Kao zaključak, predmetni zakon jeste kvalitetniji i više normiraniji od prethodnog, ali zasigurno da će i njegovom primjenom biti dosta nedoumica i nejasnoća koje će se pojaviti u praksi.
